četvrtak, 18.02.2010.

It's like calling the rain

Kako kažu uvjek je teško početi odnosno probiti led. Iskreno nebih znala ovaj tren jer je ovo (nisam sigurna točno) 5. blog. Prvi je trajao oko 2-3 godine dok se nisam uvjerila da mi je potrebna promjena. Zadnja 3 su ostala na pokušaju zbog loše prihvaćenog mišljenja, kojeg još uvjek, uz razne sukobe i mirenja, nisam promjenila.
Trenutno razmišljam o tome kako ću izaći vani, iskreno nije mi bilo ni na kraju pameti da će moja internetska veza, uvjek spremnana podjebavanja (kao i ostatak populacije), zapravo proraditi.
Kao što se vidi iz priloženog obožavam vukove (tala - žensko ime, u prijevodu vuk) kao i bogatstvo keltske kulture, pogotovo mitologije.
Ovo u večini slučajeva izaziva čuđenje kod malo konzervativnijih pojedinaca, ali ja sam zapravo vještica... Ne ona koju možete vidjeti u crtićima ili filmovima (iako film The Craft tu otprilike pogađa, kažem OTPRILIKE). Kad kažem vještica mislim na sebe kao osobu koja vjeruje da je priroda jedini Bog odnosno Božica čovjeku.
NE štujem sotonu.
NE mrzim kršćane.
Poštujem svaku vjeru te očekujem jednako.
Može se reći da nisam osoba koja se voli ubrajati u kolektiv te sam skolna prikrivanju svoje osobnosti da bi se to sprječilo. Držim da je devijacija jedna od vrlina modernog čovjeka. Za one koji me dovoljno znaju to ne stvara nikakav problem.
Kao i svi ljudi ja također imam svoje snove. Snovi se teško ostvaruju u zemlji kao što je Hrvatska. Moj je cilj Finska. Iskreno nije mi niti malo na pameti hir populacije metalaca kojima je tamo obečana zemlja dugokosih frajera u žestokim bandovima. Ja jednostavno obožavam tu kulturu, prirodu i nasljeđe.
Za prvi put je dovoljno.
Dakle ovo je jedan od nadam se mnogih.
Blessed be..



17:20 | Komentari (3) | Print | ^ |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.